Najpoznatije Kukuljevicevo dramsko djelo je povijesna tragedija Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839). Premda se kasnije dokazalo da nije u potpunosti izvorna - nastala je na temelju drame njemackoga autora L. Gindla, voditelja jedne njemacke glumacke druzine koja je putovala Austrijom i nastupala i kod nas, a osim toga isprva je napisana na njemackom i potom prevedena na hrvatski - iznimno je znacajna kao prva preporodna Stokavska drama. Iste godine kad je objavljena, izvela ju je amaterska glumacka u Sisku, a godinu dana kasnije u Zagrebu, u kazaliSnoj zgradi na Markovom trgu, izvodi je Domorodno teatralno druStvo, Sto je pocetak novoga hrvatskog kazaliSta. Kukuljevicevi uzori su kasnoromanticarski njemacki dramaticari (Schiller, Körner, Kotzebue), cija je djela gledao u Becu. Kao i kod povijesnih drama drugih njegovih istomiSljenika, i Kukuljevicevu je u drami najvaznije domoljublje i promicanje politike i ideja nacionalnog pokreta.
Ivan Kukuljevic Sakcinski (1816.-1889.) hrvatski je povjesnicar, knjizevnik, bibliograf i politicar. Godine 1837. postao je suradnikom Ljudevita Gaja, pisao u Danici te je bio jedna od vodecih osoba hrvatskoga narodnog preporoda. U Hrvatskome saboru odrzao je 2. V. 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku zahtijevajuci da se on uvede kao sluzbeni jezik u Skole i urede u Hrvatskoj. Osnovao je DruStvo za povjestnicu jugoslavensku (1850.), u kojem je bio tajnik i predsjednik. Od 1861. do 1867. bio je veliki zupan Zagrebacke zupanije, a 1865-67. i banski namjesnik. Jedan je od osnivaca Samostalne narodne stranke (1863.), u kojoj je pristao uz politiku I. Mazuranica. Putovao je po Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Albaniji, Grckoj i Italiji (1854., 1856-57. i 1873) i prikupljao gradu za povijest, prepisivao epigrafske spomenike i skupljao druge starine.
Ivan Kukuljevic Sakcinski (1816.-1889.) hrvatski je povjesnicar, knjizevnik, bibliograf i politicar. Godine 1837. postao je suradnikom Ljudevita Gaja, pisao u Danici te je bio jedna od vodecih osoba hrvatskoga narodnog preporoda. U Hrvatskome saboru odrzao je 2. V. 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku zahtijevajuci da se on uvede kao sluzbeni jezik u Skole i urede u Hrvatskoj. Osnovao je DruStvo za povjestnicu jugoslavensku (1850.), u kojem je bio tajnik i predsjednik. Od 1861. do 1867. bio je veliki zupan Zagrebacke zupanije, a 1865-67. i banski namjesnik. Jedan je od osnivaca Samostalne narodne stranke (1863.), u kojoj je pristao uz politiku I. Mazuranica. Putovao je po Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Albaniji, Grckoj i Italiji (1854., 1856-57. i 1873) i prikupljao gradu za povijest, prepisivao epigrafske spomenike i skupljao druge starine.
Dieser Download kann aus rechtlichen Gründen nur mit Rechnungsadresse in A, B, BG, CY, CZ, D, DK, EW, E, FIN, F, GR, H, IRL, I, LT, L, LR, M, NL, PL, P, R, S, SLO, SK ausgeliefert werden.