Trinaest prica u zbirci "Omara" drugacije su od svega to je Vladimir Jakopanec do sada pisao Tematski se izmjenjujuci jedna za drugom izmedu Australije i Hrvatske, u vremenskom kontekstu koji uglavnom pokriva 20. stoljece, ali s naglaskom na sadanjici, radnja naoko nepovezenih pripovijetki ima, medutim, svoj zajednicki nazivnik u meteorolokoj, a zapravo, psiholokoj odrednici omare, sparine, zapare, tekog zraka s velikim pritiskom, prevlane ili presuhe vrucine, koja u bitnom uvjetuje nacin ljudskoga ponaanja.
Sami naslovi pojedinih pripovijetki vec unaprijed ukazuju na psiholoko-medicinske aspekte socio-konteksta u koji autor smjeta svoje junake, njihove pripovijesti i ispovijedi ("Hudoletnjak", "Leonid", "Omara", "Infarkt"), ili svjedoce o socijalnom cinizmu ("Humano drutvo"), o mitologemskom sudbinskom sarkazmu ("Gavran na lomaci", "Taksi za grbavca", "Vjencanje ludom ludom radovanje"), ili pak o tehnicko-kulturnoj amblematici ("Corner pub", "Zetor"), a jedine dvije price s ratnom, odnosno, postratnom tematikom, takoder ukazuju na psiho-fizicke devijacije ("Osveta ige Mojzea", "Virus").
Teko se die, kako sugerira naslov knjige, opci je dojam tijekom citanja ove knjige: glavni pripovjedac, obicno u prvom licu jednine, koji je u Hrvatskoj cas turist, cas socijalni radnik, cas inenjer, cas dijete ili umirovljenik, u Australiji se pretvara u vozaca taksija, u obiteljskog covjeka, u dokonog umjetnika ili jednostavno u nezainteresiranog promatraca, no taj pripovjedac redovito rezignirano svjedoci o nekom mutnom, okovitom trenutku ili o (tragicnoj) egzistencijalistickoj zadeenosti individue unutar neprilagodenoga socijalnog okvira, bilo da je rijec o samoubojstvu, bilo o ratnom sukobu, bilo o migracijsko-emigracijskoj tematici, o idovima ili o Hrvatima zarobljenima u pandama totalitarizma i/ili multikulturalizma, bilo o seksualnim, bracnim i dobnim zadatostima.
"Omara" je izuetno djelo koje tijekom citanja citatelja ne ostavlja niti na trenutak ravnodunim i mirnim, no to istodobno nimalo ne umanju uitak u citanju. Dapace, "Omara" se doista cita suspregnuto, svaka prica u jednom dahu.
Sami naslovi pojedinih pripovijetki vec unaprijed ukazuju na psiholoko-medicinske aspekte socio-konteksta u koji autor smjeta svoje junake, njihove pripovijesti i ispovijedi ("Hudoletnjak", "Leonid", "Omara", "Infarkt"), ili svjedoce o socijalnom cinizmu ("Humano drutvo"), o mitologemskom sudbinskom sarkazmu ("Gavran na lomaci", "Taksi za grbavca", "Vjencanje ludom ludom radovanje"), ili pak o tehnicko-kulturnoj amblematici ("Corner pub", "Zetor"), a jedine dvije price s ratnom, odnosno, postratnom tematikom, takoder ukazuju na psiho-fizicke devijacije ("Osveta ige Mojzea", "Virus").
Teko se die, kako sugerira naslov knjige, opci je dojam tijekom citanja ove knjige: glavni pripovjedac, obicno u prvom licu jednine, koji je u Hrvatskoj cas turist, cas socijalni radnik, cas inenjer, cas dijete ili umirovljenik, u Australiji se pretvara u vozaca taksija, u obiteljskog covjeka, u dokonog umjetnika ili jednostavno u nezainteresiranog promatraca, no taj pripovjedac redovito rezignirano svjedoci o nekom mutnom, okovitom trenutku ili o (tragicnoj) egzistencijalistickoj zadeenosti individue unutar neprilagodenoga socijalnog okvira, bilo da je rijec o samoubojstvu, bilo o ratnom sukobu, bilo o migracijsko-emigracijskoj tematici, o idovima ili o Hrvatima zarobljenima u pandama totalitarizma i/ili multikulturalizma, bilo o seksualnim, bracnim i dobnim zadatostima.
"Omara" je izuetno djelo koje tijekom citanja citatelja ne ostavlja niti na trenutak ravnodunim i mirnim, no to istodobno nimalo ne umanju uitak u citanju. Dapace, "Omara" se doista cita suspregnuto, svaka prica u jednom dahu.
Dieser Download kann aus rechtlichen Gründen nur mit Rechnungsadresse in A, B, CY, CZ, D, DK, EW, E, FIN, F, GR, H, IRL, I, LT, L, LR, M, NL, PL, P, R, S, SLO, SK ausgeliefert werden.