Ðordeviceva poezija nastaje pomocu pomeranja slika. On od te kretnje unazad cini jedinstveni lirski dogadaj. U ubrzavanju ili usporavanju - u rasponu od porodicnog i kolektivistickog, do licnog i konkretnog - temelji se proces stvaranja pesnickih slika koje se redaju pred citaocevim ocima. Te (pra)slike, koje idu tragovima onoga Sto je ranije postojalo, kao u snovima, dovode do osobodenja lirskog subjekta od zemaljskih veza, Sto je nagoveSteno u programskoj pesmi: "Sto sa pogledom na reku": Za mene, / koji sanjam kako tonem, / dok poljem psi trce unazad. (Vracanje unazad vec u naslovu zbirke, doslovno, definiSe Ðordevicev poeticki postupak.) Ali napetost na granici izmedu magijskih snova i stvarnosti koja stupa teSkim korakom konobarice u borosanama, najbolje je izrazena u pesmi "Deus ex machina ne dolazi": San je vec ispran. / Sa ulice dopire / zvizduk radnika. / Stopala tupkaju / stepenicama. / Napetost je oslobodena.
Sve pesme iz zbirke Psi koji trce unazad svoje ishodiSte (i poslednje utociSte) pronalaze u nastalgiji koja ne zaboravlja smrt. Na arhetipski nacin, Ðordevic progovara o istoriji smrti. On slika snazne i koloritne porodicne saodnose i u njima pohranjuje dominantna osecanja lirskog subjekta: usamljenost, neprozivljenost, stegnutost... Ta osecanja sublimirana su u pesmi "Slucaj pronalaska mrtvih tela u zivom coveku": Ogledalom odjekuju / utamniceni likovi proSlosti. // Moje lice - porodicna grobnica. (O smrtima bliznjih moze se pisati samo iz najvece blizine, a tu je onda svaka objektivna kontekstualizacija gotovo pa nemoguca.) Ipak, u dubinskim znacenjskim slojevima, Ðordeviceva poezija, od stiha do stiha, suStinski traga za onim osnovnim i najuzviSenijim: za sacuvanim zivotom! Psi koji trce unazad dokaz su da je ta potraga i te kako bila uspeSna!
Srdan V. TeSin
Dieser Download kann aus rechtlichen Gründen nur mit Rechnungsadresse in A, B, BG, CY, CZ, D, DK, EW, E, FIN, F, GR, H, IRL, I, LT, L, LR, M, NL, PL, P, R, S, SLO, SK ausgeliefert werden.