Iseljavanje iz domovine, ivot naih ljudi u raznim zemljama u koje su dolazili, te problemi na koje su nailazili u novim sredinama, oduvijek su zanimljive teme mnogim knjievnicima hrvatskih korijena koji ive izvan granica Republike Hrvatske. Nakon dvije zbirke poezije, dva romana i knjige pripovijesti, Vladimir Jakopanec napisao je zanimljiv i napet roman naslovljen Requiem za Belu Nemeth.
U ovome nam romanu pripovjedac hrvatskih korijena kojemu ne znamo imena, prica pricu o starom paru, Milanu otaricu i Beli Nemeth. Sam pripovijedac i njegova supruga uspjeni su bracni par bez djece, drugi narataj australskih Hrvata, u potpunosti uklopljen u svoju novu sredinu. Ali, jo su uvijek vezani uz zemlju iz koje su doli njihovi roditelji i stari hrvatski par zbog toga zaokuplja njihovu pozornost.
Autor romana na vjet nacin ispreplice doivljaje i zgode iz ivota dvoje sada vremenih ljudi i na taj nacin stvara napetu i dinamicnu radnju. Uz dogadaje iz njihovih ivota, posebice iz mladosti, nie slike hrvatskoga i australskog drutva te posvecuje pozornost nacinu ivota doseljenika iz raznih dijelova Hrvatske koji su namjerno ili igrom slucaja za svoju drugu domovinu odabrali Australiju. Pisac nas znalacki uvodi u svijet naih zemljaka koji su, traeci bolji ivot za sebe i svoju djecu dolazili u ovu zemlju iz Imotskog i okolice, iz Dalmacije, Medimurja, Podravine, Zagorja... i postali dio rijeke pridolica koja je pridonijela razvoju Australije i obogatila je svojim obicajima i iskustvima.
Milan i Bela koji ivot zapravo dijele tek pod stare dane, dio su te iseljenicke zajednice. Milan je urar i ivi u Melbourneu kamo su doli njegovi roditelji. Miran je i zgodan covjek koji se u mladosti fatalno zaljubljuje u lijepu i pomalo nestanu Belu.
Bela jo kao mlada odlazi iz Australije jer ne moe vie podnositi torture svoga okrutnog oca, nekadanjeg vatrenog ustae, koji se na vrijeme prikljucio partizanima te postao udba. Mnoge Zlostavljana Bela ne vraca se u rodnu zemlju zbog nostalgije koja je eventualno muci, vec zbog elje da pobjegne od oca i pasivne majke te zbog cinjenice da ni sama ne zna to bi sa svojim ivotom.
Osim sudbine glavne junakinje Bele i Milana koji je prihvaca na kraju njena ivotnog puta dok je bolesna i izgubljena u svome svijetu, autor u romanu govori i o raspadu Jugoslavije, o opcoj gospodarskoj, politickoj i inoj krizu u dravi u kojoj su se ljudi snalazili na razlicite nacine kako bi preivjeli, o Domovinskom ratu, ratu u Bosni, i UNPROFOR-u. Scene vezane uz opise rata i Belinu ratnu sudbinu, teke su i mucne.
Jakopanec izvrsno portretira likove kriminalaca, dounika, sitnih vercera, ali i lijecnika i svecenika hrvatskih korijena kojima nai ljudi u jo uvijek stranoj sredini, ipak daju prednost.
U ovome dinamicnom romanu punom napetih situacija i nenadanih preokreta, govori se o dva paralelna, premda udaljena svijeta o Hrvatskoj i Australiji, o ljubavi i strasti, o izgubljenim iluzijama i nadi, o prolaznosti i trajnosti, o ivotu i smrti, o vjeri i Bogu. Nakon Belina susreta sa sinom Matijom koga je dala na posvojenje i njene smrti, u ozracju obavijenom Faureovim Requiemom, glavni junak i bezimeni pripovjedac romana pocinje razmiljati i o svojoj bolesti, zavretku ivota i vjecnosti: Svidala mi se u tom trenutku naa prolaznost, ta godinja doba koja se mijenjaju, to lice koje, nakon svog zelenila, na kraju jeseni procvate u svim mogucim bojama i onda otpada s grana i tako nam radosno uti pod nogama. Uplaio sam se vjecnosti, jer u nju se ne ulazi doli kroz smrt.
dr. sc. eljka Lovrencic
U ovome nam romanu pripovjedac hrvatskih korijena kojemu ne znamo imena, prica pricu o starom paru, Milanu otaricu i Beli Nemeth. Sam pripovijedac i njegova supruga uspjeni su bracni par bez djece, drugi narataj australskih Hrvata, u potpunosti uklopljen u svoju novu sredinu. Ali, jo su uvijek vezani uz zemlju iz koje su doli njihovi roditelji i stari hrvatski par zbog toga zaokuplja njihovu pozornost.
Autor romana na vjet nacin ispreplice doivljaje i zgode iz ivota dvoje sada vremenih ljudi i na taj nacin stvara napetu i dinamicnu radnju. Uz dogadaje iz njihovih ivota, posebice iz mladosti, nie slike hrvatskoga i australskog drutva te posvecuje pozornost nacinu ivota doseljenika iz raznih dijelova Hrvatske koji su namjerno ili igrom slucaja za svoju drugu domovinu odabrali Australiju. Pisac nas znalacki uvodi u svijet naih zemljaka koji su, traeci bolji ivot za sebe i svoju djecu dolazili u ovu zemlju iz Imotskog i okolice, iz Dalmacije, Medimurja, Podravine, Zagorja... i postali dio rijeke pridolica koja je pridonijela razvoju Australije i obogatila je svojim obicajima i iskustvima.
Milan i Bela koji ivot zapravo dijele tek pod stare dane, dio su te iseljenicke zajednice. Milan je urar i ivi u Melbourneu kamo su doli njegovi roditelji. Miran je i zgodan covjek koji se u mladosti fatalno zaljubljuje u lijepu i pomalo nestanu Belu.
Bela jo kao mlada odlazi iz Australije jer ne moe vie podnositi torture svoga okrutnog oca, nekadanjeg vatrenog ustae, koji se na vrijeme prikljucio partizanima te postao udba. Mnoge Zlostavljana Bela ne vraca se u rodnu zemlju zbog nostalgije koja je eventualno muci, vec zbog elje da pobjegne od oca i pasivne majke te zbog cinjenice da ni sama ne zna to bi sa svojim ivotom.
Osim sudbine glavne junakinje Bele i Milana koji je prihvaca na kraju njena ivotnog puta dok je bolesna i izgubljena u svome svijetu, autor u romanu govori i o raspadu Jugoslavije, o opcoj gospodarskoj, politickoj i inoj krizu u dravi u kojoj su se ljudi snalazili na razlicite nacine kako bi preivjeli, o Domovinskom ratu, ratu u Bosni, i UNPROFOR-u. Scene vezane uz opise rata i Belinu ratnu sudbinu, teke su i mucne.
Jakopanec izvrsno portretira likove kriminalaca, dounika, sitnih vercera, ali i lijecnika i svecenika hrvatskih korijena kojima nai ljudi u jo uvijek stranoj sredini, ipak daju prednost.
U ovome dinamicnom romanu punom napetih situacija i nenadanih preokreta, govori se o dva paralelna, premda udaljena svijeta o Hrvatskoj i Australiji, o ljubavi i strasti, o izgubljenim iluzijama i nadi, o prolaznosti i trajnosti, o ivotu i smrti, o vjeri i Bogu. Nakon Belina susreta sa sinom Matijom koga je dala na posvojenje i njene smrti, u ozracju obavijenom Faureovim Requiemom, glavni junak i bezimeni pripovjedac romana pocinje razmiljati i o svojoj bolesti, zavretku ivota i vjecnosti: Svidala mi se u tom trenutku naa prolaznost, ta godinja doba koja se mijenjaju, to lice koje, nakon svog zelenila, na kraju jeseni procvate u svim mogucim bojama i onda otpada s grana i tako nam radosno uti pod nogama. Uplaio sam se vjecnosti, jer u nju se ne ulazi doli kroz smrt.
dr. sc. eljka Lovrencic
Dieser Download kann aus rechtlichen Gründen nur mit Rechnungsadresse in A, B, CY, CZ, D, DK, EW, E, FIN, F, GR, H, IRL, I, LT, L, LR, M, NL, PL, P, R, S, SLO, SK ausgeliefert werden.