France Prešeren (1800.-1849.) je slovenski pjesnik iz razdoblja romantizma i početka borbe za nacionalnu emancipaciju. Smatra ga se nacionalnim pjesnikom i jednim od najvećih europskih romantičara. Nije pisao mnogo - osim remek-djela Sonetni vijena", autor je slovenskog nacionalnog epa Krst pri Savici i pjesme "Zdravica" koja će postati slovenskom himnom - ali je presudno utjecao na svu kasniju slovensku književnost. Život mu nije bio lak niti sređen, kako privatni zbog njegove emotivne nestabilnosti (u nekoliko je navrata pokušao samoubojstvo) i alkoholizma, tako ni stvaralački, jer je njegovo djelo i stavovi izazivalo negativne reakcije ondašnjih austrijskih vlasti, društvene elite i crkve.
Godine 1832. upoznao je Juliju Primic, kćer bogatog trgovca kojoj je posvetio svoj Sonetni vijenac (napisan 1833, objavljen 1834. godine); ta će ljubav ostati jednostrana i nerealizirana. Juliju je nekoliko puta sreo u različitim situacijama, ali joj se nikada nije usudio prići i izjaviti ljubav. Premda je njezina obitelj izuzetno negativno reagirala, a ona sama bila posve ravnodušna, svoju je nesretnu ljubav ovim djelom Prešeren trajno proslavio, pretvorivši je u poetsku figuru usporedivu s Danteovom Beatrice ili Petrarkinom Laurom. Motiv svoje nesretne ljubavi isprepliće s motivom nesretne i neslobodne domovine. Tek nakon smrti, a osobito u zadnjim desetljećima 19. stoljeća, u vrijeme intenziviranja borbe Slovenaca za nacionalnu emancipaciju, Prešeren u domovini stiče gotovo kultni status, kojega će zadržati do danas. Pored toga, smjestivši ga u europski kontekst, kritika počinje izuzetno cijeniti njegovo pjesničko stvaralaštvo, stil i metaforiku, te ga se drži za jednog od romantičarskih pjesničkih velikana čiji značaj nadilazi okvire njegovog malog naroda i jezika.
Prijevod "Sonetnoga vijenca" skopčan je baš zbog svoje stroge forme s velikim poteškoćama, jer svaki posljednji stih prethodnoga soneta nameće strukturu slijedećemu. Tako se sve to više sužava i ograničuje mogućnost varijacijâ i nameće nužda vrlo krutog preoblikovanja pjesnikovih ostvarenja u formalnom pogledu." (prevoditelj Gustav Krklec)
Lektira za 2. razred srednje škole.
Godine 1832. upoznao je Juliju Primic, kćer bogatog trgovca kojoj je posvetio svoj Sonetni vijenac (napisan 1833, objavljen 1834. godine); ta će ljubav ostati jednostrana i nerealizirana. Juliju je nekoliko puta sreo u različitim situacijama, ali joj se nikada nije usudio prići i izjaviti ljubav. Premda je njezina obitelj izuzetno negativno reagirala, a ona sama bila posve ravnodušna, svoju je nesretnu ljubav ovim djelom Prešeren trajno proslavio, pretvorivši je u poetsku figuru usporedivu s Danteovom Beatrice ili Petrarkinom Laurom. Motiv svoje nesretne ljubavi isprepliće s motivom nesretne i neslobodne domovine. Tek nakon smrti, a osobito u zadnjim desetljećima 19. stoljeća, u vrijeme intenziviranja borbe Slovenaca za nacionalnu emancipaciju, Prešeren u domovini stiče gotovo kultni status, kojega će zadržati do danas. Pored toga, smjestivši ga u europski kontekst, kritika počinje izuzetno cijeniti njegovo pjesničko stvaralaštvo, stil i metaforiku, te ga se drži za jednog od romantičarskih pjesničkih velikana čiji značaj nadilazi okvire njegovog malog naroda i jezika.
Prijevod "Sonetnoga vijenca" skopčan je baš zbog svoje stroge forme s velikim poteškoćama, jer svaki posljednji stih prethodnoga soneta nameće strukturu slijedećemu. Tako se sve to više sužava i ograničuje mogućnost varijacijâ i nameće nužda vrlo krutog preoblikovanja pjesnikovih ostvarenja u formalnom pogledu." (prevoditelj Gustav Krklec)
Lektira za 2. razred srednje škole.