Andere Kunden interessierten sich auch für
„... Kad god ga ne onemogući ružno vrijeme, ili u stanu ne zadrže poslovi, pa se umori i izgubi volju, Valent se spušta na ulicu. Unaprijed zna da na ulici, u strci, među ljudima koji na starca ne obraćaju pažnju, neće doživjeti ništa lijepo i izuzetno. Osim toga, njegova su mjerila drukčija i ne može ih primijeniti na ono što se danas oko njega zbiva. Svjestan je da pripada prošlosti koja je nekada bila budućnost. Ispunio ju je kako je najbolje znao i umio. Sada je prekasno žaliti i u mislima pretpostavljati drukčiji svršetak.
Na ulici koja ga ne opaža, baš kao da je svjetiljka ili košarica za smeće, on promatra što se zbiva u neposrednoj blizini. Gleda ljude razne dobi. Muškarce, žene, potomstvo. Rijetko se smiju. Napose ljudi srednjih godina nose pečat neke tuge i nezadovoljstva. Siva je boja njihovih lica i njihove odjeće. Ima vremena pa polagano i bez žurbe odijeva dobro uščuvano odijelo koje se čini, kao da je nepoderivo. Tajna je u tome što ga čuva, drži na vješalici i pohranjuje u ormar čim se svuče. Pa gdje bi ga izlizao kad lakat ne drži na stolu. Iako bi mogao izaći napolje u košulji i vesti koju mu je splela još pokojna Ema, daje prednost odijelu. Tako potroši više vremena na pripreme. Dodaje obavezno i kravatu koja ga štiti da nagli nasrtaj vjetra ne uđe kroz ovratnik i zapahne mu ovlaš oznojena prsa. Pri kraju boravka na ulici često mu izbiju kapljice znoja. Tada se osjeća malaksalo, slabo...“
Na ulici koja ga ne opaža, baš kao da je svjetiljka ili košarica za smeće, on promatra što se zbiva u neposrednoj blizini. Gleda ljude razne dobi. Muškarce, žene, potomstvo. Rijetko se smiju. Napose ljudi srednjih godina nose pečat neke tuge i nezadovoljstva. Siva je boja njihovih lica i njihove odjeće. Ima vremena pa polagano i bez žurbe odijeva dobro uščuvano odijelo koje se čini, kao da je nepoderivo. Tajna je u tome što ga čuva, drži na vješalici i pohranjuje u ormar čim se svuče. Pa gdje bi ga izlizao kad lakat ne drži na stolu. Iako bi mogao izaći napolje u košulji i vesti koju mu je splela još pokojna Ema, daje prednost odijelu. Tako potroši više vremena na pripreme. Dodaje obavezno i kravatu koja ga štiti da nagli nasrtaj vjetra ne uđe kroz ovratnik i zapahne mu ovlaš oznojena prsa. Pri kraju boravka na ulici često mu izbiju kapljice znoja. Tada se osjeća malaksalo, slabo...“