Ovaj ciklus kratkih proza Sanja Lovrencic pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina
Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost.
Zagrebacko djetinjstvo Sezdesetih funkcionira kao autobiografski diskurs, te se bavi tipicnim elementima autobiografije: introspekcijom, pokuSajem ocrtavanja jednog proSlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata; ove bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, medutim, tekst Sanje Lovrencic odgovor na knjizevni predlozak, reakcija na odredenu vrstu pisanja. Time se otvara prema sasvim drugacijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno knjizevnima - problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji konotiraju osobno iskustvo ali ga istovremeno i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrencic ovakvom strukturom vrlo uspjeSno kombinira dva aspekta koji samo u medudjelovanju cine kvalitetnu knjizevnost: ukljucenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.
Dieser Download kann aus rechtlichen Gründen nur mit Rechnungsadresse in A, B, BG, CY, CZ, D, DK, EW, E, FIN, F, GR, H, IRL, I, LT, L, LR, M, NL, PL, P, R, S, SLO, SK ausgeliefert werden.